Dođem ovde da ostavim sva sranja duševna, neka smrde. Ali neka i zamirišu.
Verujem da su ljudi uvek bili zli, ali da ih pre nije bilo toliko mnogo. Moderno doba tera čoveka da bude predator, da se stalno takmiči za nešto. Ako se ne ističeš na poslu, plata je manja, ako nema plate nema novca, ako nema novca, e onda nema: braka, porodice, komfora. Ima stresa i pritiska koliko hoćeš.
Ali gledaući konkretno na međuljudske odnose: kako ostvariti odnos? Bilo kakav. Poslovni, prijateljski, da ne spominjem emotivni? Kako naći zajednički jezik sa svim tim različitim ljudima? Čovek ne može opstati sam, naravno, interakcija je neophodna na bilo kom nivou.
Kada se sve svodi na puku korist, prirodan odnos se ne može ostvariti. A kakav je to čovek onda ako ga samo ta korist čini srećnim? Bilo ona materijalna ili ne, čista korist je nešto neživo. Kako nešto tako može da čoveka čini ispunjenim do te mere?
Čovek se pretvara u mašinu. Komunikacija se svodi na - šta? Ljudi ne mogu da se razumeju više, jer se međusobno isključuju.
Sere mi se od ljudi.
A valjda je oduvek tako. Ali kako se uklopiti?
| « | Jun 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |